Autor knjige NK ¨Vrapče¨ Miroslav Jurak - Banana opisao je stanje stvaranja kluba i neke događaje vezane uz sam klub od njegovog stvaranja pa do 1989. godine. Knjiga je pisana 1989. godine.

UVOD

Vjerojatno će ova knjiga dospijeti u ruke ljudi koji nisu iz Vrapča, pa zbog njih, ali i zbog mnogih posebno novijih stanovnika Vrapča potreban je mali uvod. Knjiga je posvećena nogometnom klubu ¨Vrapče¨, ali prije svega to je ujedno i priča o jednom specifičnom kraju i ljudima u njemu, a sve to gledano očima jedne generacije koja je potpomognuta sa nekolicinom starijihih u kratko vrijeme neviđenim entuzijazmom podigla nogometni klub u natjecateljskom, organizacionom i ljudskom smislu za ove prilike i uvjete na najvišu razinu.

Dakle, kada i kako je postalo samo mjesto Vrapče ?

Preciznog odgovora nema, ali od više tumačenja najbliže istini je ono koje govori da su se ovdje nastanili ljudi koji su došli sa današnjeg područja Like zbog najezde Turaka. Isto tako tu su se nastanili i ljudi koji su bili protjerani iz ondašnjeg grada Zagreba. Zna se i to da se prvotno pisalo Vrabče, a pročulo se nakon što je u njemu izgrađena psihijatrijska bolnica. Danas je to mjesto na periferiji zapadnog djela grada Zagreba u sklopu općine Susedgrad. Samo Vrapče sastoji se od Gornjeg Vrapča, Donjeg Vrapča i Vrapča Centar, na čijem teritoriju se i nalazi igralište nogometnog kluba.

Sam nogometni klub ¨Vrapče¨ osnovan je 1938. godine od tadašnjih zaljubljenika u nogomet, sa Juricom Draušnikom kao prvim predsjednikom kluba. nažalost rat ne dozvoljava igranje nogometa jednoj mladoj generaciji, te ona gotovo kompletna odlazi u partizane, gdje mnogi hrabro ginu i postaju heroji. Nakon rata uz sve teškoće nogomet se i dalje igra, a uz lešnato igralište gradi se dobrovoljnim akcijama drvena baraka, koja će sve do 1987. godine biti simbol sporta u Vrapču. Tadašnje vrijeme obilježeno je u klubu istinskim amaterizmom, klupskim zabavama i rivalstvom sa najbližim klubovima kao što su NK ¨Ponikve¨, NK ¨OTJ¨, NK ¨Sloboda¨ iz Podsuseda, NK ¨Metalac¨ iz Kustošije i mnogi drugi. Dolazi i do promjene imena u NK ¨Mladost¨ iz Vrapča. Klub je u vrlo teškoj materijalnoj situaciji i tako dočekuje 1966. godinu, kada dolazi do fuzije sa NK ¨Špartom¨ iz Zagreba u jedan klub NK ¨Šparte - Vrapče¨. To je jedan od sudbonosnih trenutaka u povijesti kluba. ¨Šparta¨ nije imala igralište, a ¨Vrapče¨ je bilo u lošoj materijalnoj situaciji. Mnogi su mislili da se time ¨Vrapče¨ prodalo, odnosno da je fuzija klubova načinjena na štetu ¨Vrapča¨, što se kasnije pokazalo uglavnom točnim. Kako bilo da bilo, novi klub djeluje, i u jednom periodu ima i super-momčad koja na domaćem terenu pobjeđuje u prijateljskom utakmicama i prvoligaše te privlači i do 4000 gledalaca na utakmice, ali u 10 godina nije osvojeno ni jedno prvenstvo. Samo jedna titula jesenskog prvaka. To je doba kada se javlja i prvi profesionalizam u amaterskim sredinama, pa tako u pojedinim sezonama igrači uz blokove za autobus, dobivaju i novčane naknade za treninge i utakmice.

Tako je bilo sve do 1977. godine, kad se mijenja naziv kluba u ¨Šparta-Elektra¨. Tada nastaju mnoge promjene. Neki ljudi period fuzije od 1966.-1977. godine i ne smatraju postojanjem ¨Vrapča¨. Vrapčani koji su u tom periodu bili u upravi kluba govore da su oni samo radili, a Špartanci baratali financijama. Ujedno je u tom periodu jaki ženski rukometni klub čiju su osnovu činile igračice ¨Vrapča¨. Uglavnom došlo je do sveopčeg raskida i na inicijativu Kovač Branka, Car Mladena, Novosel Franca, Vunarić Franje, Kelemen Zlatka, Bilić Berislava i mnogih drugih ponovo je osnovano, bolje rečeno obnovljeno Sportsko Društvo ¨Vrapče¨, sa sekcijama: nogomet, rukomet, karate, stolni tenis i streljaštvo. Bilo je to 1979. godine. Upravo u tom periodu od 1979. godine na dalje, biti ce govora u knjizi. Tu počinje jedna novija povijest kluba, vođena jednom mladom generacijom koja fantastičnim doborovoljnim radom okuplja sve više i više ljudi u klubu i oko njega, i koja u sportu isključivo vidi sport, druženje i zabavu, ali ne samo u vrijeme utakmica i treninga. Na taj način bilo kao igrač, član uprave ili simpatizer kluba, počinje živjeti jednim novim načinom života, može se slobodno reći koji stvara zdrav duh u zdravom tijelu, ali istovremeno postaje ovisnik,jer nešto fali ako jedan ili dva dana ne možete doći na klupske terene.

Sve to doprinijelo je tome da u svega nekoliko godina NK ¨Vrapče¨ postigne ogroman natjecateljski uspjeh, te postaje jedan od najpopularnijih klubova u gradu Zagrebu pa i šire. Što je još važnije jedan pošten, mukotrpan i sportski rad ponovo je probudio interes za nogomet i sport uopće u Vrapču, nakon čega pojedinci kao Vidaković Vlado, Kovač Branko, Car Mladen i Težulati Zdeslav uz veliku pomoć drugih ljudi uspijevaju sagraditi pomoćno igralište, do temelja obnoviti glavno igralište, te napokon početi sa izgradnjom sportskog doma koje Vrapče odavno zaslužuje. Za sve to vrijeme čitav rad kluba odvija se u dva konteinera, gdje uz vrlo teške uvjete treniraju i igraju pioniri, kadeti, juniori, seniori i veterani. Međutim baš tu dolazi do izražaja ona velika ljubav prema klubu i sportu. I uz sve požrtvovanje igrača i trenera te uprave, Jurak Zvonko i Sabo Zlatko - Tatek su gotovo dan i noć na igraištu i vode brigu o igračima, sportskim stvarima i terenu. No uskoro ce sportski dom biti dovršen, što ce biti kraj takvih problema, a nagrada klubu i svim ljudima što su prodefilirali kroz njega i na bilo koji način pomogli.

Svi pojedinci, klubovi i događaji u ovoj knjizi opisani su istinito i potpuno dobronamjerno, sa željom da se dočara sasvim stvarno stanje u jednom klubu i kraju. Zato su i svi opisani u originalnom vrapčanskom dijalektu, odnosno govoru kakvim se tko služi. Možda mnogi ljudi i neki događaji nisu u knjizi spomenuti, međutim to sigurno nije namjerno, ali ovim putem hvala svima koji su pomogli klub bilo moralno, materijalno ili na bilo koji drugi način.

Ova je knjiga nastala kao spontani odgovor na sve dogadaje vezane uz NK ¨Vrapče¨, te su je taj klub i taj kraj sigurno zaslužili.

POČETAK

Kada se kaže početak, tu se ne misli na osnivanje kluba koje je bilo kako je prije navedeno 1938. godine, nego na novo razdoblje od 1979. godine na dalje, kada je praktički NK ¨Vrapče¨ obnovljeno i kada je počelo jedno novo poglavlje sa djelovanjem koje će na kraju rezultirati i sa potpuno novim izgledom sportskog dijela Vrapča. U to doba ¨Špartu¨ je trenirao jedan od najboljih trenera zagrebačkog nogometa Ivo Šantek - Hajba. On je jedan od poznate braće Šantek, od kojih je jedan bio u svoje vrijeme među najboljim igračima zagrebačkog Dinama. Za Hajbu tajni u nogometu nije bilo. Taj je znao sve, pogotovo u taktičkom smislu, a najjači je bio u radu sa veznom linijom. Bio je i veliki prijatelj puno poznatijeg ¨Đalme¨ Markovića i bio je užitaka slušati njihove razgovore o nogometu. Sa Hajbom niste mogli razgovarati o ničem drugom nego samo o nogometu. Na terenu, u gostionici, kod kuće, na poslu, samo nogomet. Pratio je sve utakmica koje je stigao, i moderna kretanja nogometa u Europi i svijetu. Tko je htio mogao je puno naučiti od njega. Nažalost malo je ostalo njegovih učenika, ali ono što je najvažnije njegovi tragovi se i dan danas vide u Vrapču o čemu će kasnije biti još govora. Što se znanja o nogometu tiče, Hajba je bez problema mogao voditi bilo koji prvoligaški klub, ali mnoge okolnosti spriječile su ga u tome.

Dakle 1977. godine Hajba je trenirao Špartu i bio na putu da stvori odličnu momčad koja se borila za sam vrh u ondašnjoj Zagrebačkoj ligi. To su bili već neki provjereni i poznati nogometaši i par mlađih i perspektivnih koje je Hajba naročito volio i usavršavao. Bili su to Stjepan Prajs - Rupa iskusni internacionalni golman, Ivo Capan - ¨C¨ zagrebački Braitner, Jerko Jukić - Jerac gospodar skoka i prostora u obrani, Miroslav Jurak - Banana svestrani igrač i nepogrešivi izvođač penala i slobodnjaka, Drago Štefanec - Čeva sigurno jedan od najboljih napadača kojih je zagrebački nogomet imao, Zdravko Bljajić - Bljaja veznjak duge lopte i majstor driblinga, Julio Kožinec iskusan i koristan igrač i još neki, te mlada garda igrača koji su upravo doživljavali svoju afirmaciju na čelu sa Lasić Milanom, Ocvirek Krešom - Čvaro, Grdić Ivom - Ivonž, Penzer Zvonkom, Radušić Dobromirom - Dobri itd. Uglavnom bila je to vrlo dobra i perspektivna momčad, a što je još važnije bila je to i klapa. I baš tada u jesen ´77. došlo je do incidenta između člana uprave Štefa Filipčića i Čvare. Naime, obojica su radila u ¨RIS¨-u i tamo je između njih nastao spor zbog malog nogometa, te je u klupskim prostorijama Štef napao Čvaru, što se izrodilo u tučnjavu blažeg oblika u kojoj je naravno Čvaro bio pobjednik. I tada uprava kluba čini povijesnu pogrešku. Kažnjava samo Čvaru i priopćuju Hajbi da ga u nedjelju ne postavlja u momčad. No Hajba ne bi bio Hajba i upravo to ne čini, jer s pravom smatra da je sukob Čvare i Štefa bio privatni sukob, a osim toga Štef je prvi počeo i ostao je od strane kluba nekažnjen. Čvaro u nedjelju igra, a uprava suspendira Hajbu. I gotovo je. Kola su krenula nizbrdo. Momčad preuzima Čedo Filipčić, a na slijedeću utakmicu iz solidarnosti sa Hajbom ne dolazi gotovo cijela momčad. To se kuhalo gotovo cijeli tjedan, pa je uprava sakupljala juniore da bi kako tako mogli odigrati utakmicu, makar i sa manjim brojem igrača. Nakon toga uprava suspendira devetoricu igrača bez ikakvog razgovora i saslušanja. Čedo na treningu uručuje suspenzije, jer od onih koji su ih pisali nitko nema snage i hrabrosti to učiniti. Jurak Miro samoinicijativno umjesto Ive Grdića odlazi na sastanak Upravnog odbora u Gundulićevu ulicu, te piše protestno pismo, ali na sastanku nema pravo glasa. Mnogi članovi uprave tamo su pokazali pravo lice i zatvarali oči pred pravom istinom, tako da su primjerice kaznili Rupu, a znali su da je stvarno povrijeđen. Uglavnom svi su bili kažnjeni vrlo strogo, osim Banane samo zato jer je bio prisutan na sastanku i jedini branio igrače i njihov stav. Da slučajno nije bio tamo, prošao bi kao i ostali.

Tada nastaje rasulo u klubu. Skoro svi igrači odlaze, makar je bilo mišljenja da ostanu i rastjeraju sve negativce u upravi. Jerac i Bljaja odlaze u Samobor, Capan u Prvomajsku, Čeva u Slobodu, Rupa u Jedinstvo i klub se odjednom bori za opstanak. Ali najvažnije u tome je bilo što su navijači aktivisto kluba uvidjeli učinjenu nepravdu i počeli akciju spašavanja, odnosno obnavljanje izvornog Vrapča. Car Mladen - Čvoro, Branko Kovač, Jurak Zvonko, Bilić Bero, Novosel Franc i mnogi drugi pokreću niz akcija i sastanaka za obnavljanje kluba. Danonoćno rade, nailaze na velike prepreke, održavaju stalne sastanke, aktiviraju sve više ljudi, traže suglasnosti, mnogo puta nailaze na nerazumijevanje i otpor, ali malo po malo dolaze do cilja, da bi konačno klub bio obnovljen pod imenom NK ¨Vrapče¨ i prijavljen za natjecanje u Općinskoj nogometnoj ligi Samobor za sezonu 1979./80. godina. Užurbano su se pronalazili igrači i sredstva. Za igrače nije bilo problema, ali sredstva nikada dosta. Sav klub vozi se u dva auta. U Čvorinom i Berekovom. Nekakvu prostorijicu dobivamo u Ilici 421, ali to je kilometar udaljeno od igrališta. Šparta ne da ni blizu baraci. Međutim, imamo suglasnost za igranje na igralištu, ali pravo prvenstva ima Šparta, pa nama preostaju lošiji termini. Mnogi sumnjičavo vrte glavom kada vide sve te uvjete u kojima se radi. Ali klub je tu, sastavljenih pretežno od mladih, pa optimizma ne nedostaje. Prvi predjednik NK Vrapča je Franc Novosel. Tajnik Car Mladen - Čvoro, blagajnik Pauković Miro. U upravi su još Bilić Berislav, Jurak Zvonko, Zrinski Miljenko, Pajić Božo, Dasović Mato, Jurak Miro i mnogi drugi.

Jedan dio barake na južnoj strani imalo je na korištenje ¨Društvo golubara¨, no nakon razgovora uz njihovo veliko razumijevanje, uspijela je zamjena sa njima, tako da je ipak dobivena prostorija u baraci uz ugralište, koja je odmah preuređene, tako da su se u njoj na početku održavali razni sastanci i dogovori, skidali igrači za treninge i utakmice, održavale sitne veselice, pa čak je i stolnoteniski klub tu igrao svoje utakmice za jednim stolom u uvjetima koji nisu dozvoljeni. Kasnije je tu postavljeno i par ¨flipera¨, samo da bi se namakuo koji dinar za klub. Ali uz sve te loše uvjete, tu se uvijek sakuljalo puno ljudi, a naročito mladih.

1

strana

1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12

HOME

Bracyka